Homebrew – tamni saison
Random slika slada, jer je to prikladno!
Ne treba se uvijek baš držati pivskih stilova. Bar Belgijanci znaju da je to istina. Smislite koncept, vlastiti stil, i ako dobro protpostavite što bi na kraju od tog piva trebalo ispasti, ponekad ćete biti vrlo sretni rezultatom.
A koji put ćete dobiti drek.?
S obzirom da sam podosta fasciniran saison kvascima i pivima, sasvim je očekivano da ću se poigrati u tom smjeru.
Dakle, saison je (kao što već i ptice na grani znaju) originalno bio pivo za sezonske radnike na farmama u Belgiji. Bio je lagano pivo, koje možeš piti na suncu, na polju, bez da se srušiš nakon 3 dcl. Današnji klasični saisoni (tipa Dupont) su dobrom većinom ipak jača piva, sa više okusa i aroma. Najčešće svijetle boje.
Super. Imamo bazni stil.
Sad da to pokvarimo…
Prvo, ajmo ga potamniti. Ako je BLACK india PALE ale već sasvim poznat i prihvaćen stil piva, zašto ne bi bio i “dark saison”. Nije to sasvim i nemoguće za kupiti komercijalno, evo jednog primjera OVDJE. Dodat ćemo sasvim malo prženog ječma i tamnog karamelnog slada. Toliko da potamni, ali opet da ne dobijemo neki jaki roast. Možda ne bi bilo ni loše sa roastom, ali tu varijantu ću idući put.
Nešto pšenice da dobije malo grublji kruhasti okus i eventualno popuni tijelo.
Munich za dodatne sladne arome.
Saison kvasac daje vrlo prepoznatljive arome sam po sebi. Kako koji, naravno. Tu bude voćnih aroma, i tih nekih čudnih, gljivastih, pomalo fenoličnih mirisa. Dodajem i malo korijandera koji će pridonijeti svojim limunasto-parfemastim štihom. What could go wrong?
Ok, i začini su tu.
A što je još “moderno” staviti u svako pivo? Pa američki hmelj, naravno. Ubacujem i solidnu količinu Citre pred kraj kuhanja, nek fino doda svoj cat-piss i citruse.
Pretty much totalni ćušpajz.?
Konkretno, recept za 10-ak litara izgleda ovako:
Slad:
2 Kg – Nova Gradiška Pilsner slad
1 Kg – Pšenični slad
0,5 Kg – Munich
0,3 – Kg Crystal 120
0,1 – Kg Roasted Barley
5g Coriander 15 min
40g Citra 5 min (da, to je sav hmelj, samo 5 minuta prije kraja)
French Saison WYeast
Ukomljavanje oko 67 stupnjeva, mash-out i ispiranje oko 70 stupnjeva.
Početna gustoća je ispala 1.051. Završilo je fermentaciju na 1.005.
Flaširano sa 85 grama šećera da se dobije jača gaziranost.
Početna gustoća baš i nije ispala prevelika, dosta loša učinkovitost. Ali ovaj French Saison kvasac je zbilja nemilosrdan. Sa solidnom količinom karamelnog slada, Municha i pšeničnog slada, sve je pojeo. Ne zanima njega je li šećer kompleksan ili ne. Sve jede. Već kroz nekoliko tura dokazana teorija. Ako hoćete suho pivo, French Saison rastura. A ima i arome koje mi se sviđaju. Malo manje voćno i “gusto” od Belgian Saisona (Dupont kvasac), ali sa dosta oštrim i britkim štihom.
U trenu dok pišem recenziju već ima ponešto starosti, pa su arome Citre već pomalo izblijedile.
Izgled: Sasvim se izbistrilo, tamno krvavo crvene boje. Svijetlo smeđa grudasta pjena koja se dugo zadržava i ostavlja lacing.
Miris: Hrpa crnog ribizla i višnje. Kiselkasti voćni mirisi. Nešto slada i mrvica drvenastog mirisa. Nešto malo alkohola. Mrvica vanilije. Može se prepoznati saisonasta čudnovatost, ali je drugačiji dojam nego svijetle varijante. Miris me podsjeća na neke od turskih slatkiša koje sam probao u Istanbulu. Sirupasto i spicy.
Okus: Lagano tijelo, srednje gazirano. Kreće blagim sladom i karamelom naprijed. Malo drvenastog štiha. Prelazi u kiselkastu višnju i tamno bobičasto voće pri kraju. Finish je zbilja suh i pomalo trpak (astringent). Malo više od srednje gorčine u aftertasteu, sa malo drvenastog štiha i kiselkastog voća. Podsjeća na crno vino.
Definitivno uspješan eksperiment. Promijenio bih mu eventualno gorčinu, odnosno balansiranost, sa slađim i punijim tijelom. Što nisam sasvim siguran kako izvesti, jer mi se čini da ovaj kvasac zbilja nije previše briga za temperature ukomljavanja i karamelne sladove. Inače, ovo je vrlo zanimljivo pivo. Mogle bi se povlačiti neke paralele sa crnim vinom i sasvim sigurno je kandidat za kombiniranje sa nekakvom dobrom hranom.
Moguće je da bi bilo bolje zamijeniti pšenični slad s ječmenim i malo pojačati karamelu i Munich. Citra je dobro odigrala igru, prije je bila izraženija, ali ne nametljiva. Korijander ne bih prepoznao sam po sebi, dobro je uklopljen, a nije ga puno ni stavljeno.
Ja zadovoljan.
A vi?
Jesam li vas malo zaintrigirao za čudne stilove?
Živjeli!
