Povijest pivarstva u Dalmaciji – 3. dio

Saison Dekot slika, Hvar by Janko Cvitaš (Zao Gnom)

Na kraju drugog nastavka ostavio sam vas u najgorem trenutku dalmatinskog pivarstva otkad je ono postojalo, masovnim gašenjem zadnjih postojećih pivovara u Dalmaciji pred kraj ‘00-ih.

Treći tako počinjemo situacijom gdje su svi mislili da je to to (osim Kauflanda koji je u određenom trenutku urnebesno reklamirao među proizvodima dalmatinskih proizvođača i proizvode dalmatinskih pivovara… koji u bocama tad nisu postojali) – Imo-Pilsner je još djelovao, navodno samo ljeti, samo u nekoliko pivnica u Baškoj Vodi… živ, ali kao da nije – kvaliteta se srozala navodno, nije se pazilo na hmelj (nabavljali su stari, iz Gregurevca, gdje je već nažalost prestala proizvodnja), išlo se na jeftino – ali je i išlo… sve do 2014.

Ipak, komercijalna proizvodnja je efektivno odstranjena, ali zato je u pozadini počela bujati domaća, kućna, tiho, praktički u “ilegali” – i tada je već bila možda najvidljivija poljska Forka Anna Tuszyńska – koja je već odavno bila došla u Hvar, udala se, zasnovala obitelj, prevela kompletnog Mira Gavrana na poljski a, bome, počela i kuhati pivo. Nije bila jedina… Andrej Čapka, danas šef Zmajske pivovare, osnovao je u Zagrebu pivarstvo.info, čini mi se u 2007. Forum koji je okupljao kućne pivare živnuo je tamo oko 2009., 2010., a već je u 2012. imao itekako zdrav kontingent dalmatinskih kućnih pivara, raštrkanih preko kompletnog područja regije. Te su godine već počela i nalaženja….

Hvar je, usput, na prijelazu desetljeća imao i jedini koliko toliko ozbiljan pub s izborom – Cambrinus, koji je opskrbljivao Ludo iz BC Grupe (Hopdevil/Magic Beer Room), ali ni to nije poživjelo nešto duže od 2012.

Par „pingova“ je došlo, zanimljivo, iz Sinja i okolice. Nekakva Dalmatinska Pivovara registrirana je u 2011. u Sinju (Splitska 1). Imala je web stranicu „u izradi“ neko vrijeme, ali nije se ništa pomaklo dalje od toga. Pivovara Majić, registrirana u Vojniću Sinjskom još u 2007. je u siječnju 2012. sklopila ugovor o izgradnji, valjda, u Gospodarskoj zoni Kukuzovac. Temelji su, čini se, bili napravljeni, ali to je bilo to. Kako stvari stoje, čini se da ništa nije napravljeno više od toga.

U Splitu je tih godina jedino mjesto s iole pristojnim izborom osim kombinacije Kantun / Mosquito koji su zajedno možda imali nešto što bi se moglo nazvati napola pristojnim izborom (ali se svejedno išlo u Kantun na točeni Tomislav i štapiće) postao Mali Dućan na Matejuški – gdje je gazda Andro – premda, oprostit će mi valjda, ne nužno u tom trenutku uz neko veće znanje o pivu – krenuo u itekako plemenitu misiju nabavljanja svih piva do kojih je mogao doći – što ga je jako brzo prometnulo u najbolji dućan za pivo u krugu od par stotina kilometara (i tko zna koliko još put istoka). Sve je to brzo procvjetalo, dobrim dijelom i zbog itekako atraktivne lokacije. Redovi su navečer stalna pojava, a sve se više i više ljudi koji idu piti na Matejušku odvažuje kupiti i nešto skuplje, bolje. I dalje je to najbolje mjesto za baš kupiti pivo u gradu.

A mjesta za sjesti i popiti dobro pivo je počelo biti u 2012. Prvo je krajem 2012. generički „Irish pub“ kod Zlatnih vrata zamjenio Mali Flek, koji je, evidentno, krenuo s nekakvom kvazi-češkom šemom, ali malo-pomalo i pristojnim izborom piva, OK na točionicima, ukazali su se i Brewdozi, ništa posebno, ali jako dobro za Split. A kad je krajem 2013. pub preuzeo Mario Cvitković i preimenovao ga u Dva Tona – stvari su počele izgledati odlično i na hrvatskoj razini, naročito jer je Mario počeo jako brzo, jako aktivno učiti o pivu…. izbor se širio, postajao puno, puno zanimljiviji.

2014. je bila godina kad je sve počelo eksplodirati punim zamahom u Hrvatskoj, pa tako i u Dalmaciji. Nakon što su se pivari sjeverne Dalmacije već odavno udružili i radili druženja (ono u Biogradu je poprimilo legendarne razmjere unutar zajednice – u organizaciji Leuta, AnGara, ahrge i ostatka ekipe) , iako možda ne i de iure, bilo je vrijeme da to napravi i Split – ekipa sam već prije bio upoznao, na druženjima i natjecanju u Zagrebu. U Splitu se, nimalo iznenađujuće, važno bilo zvati Ante. 1rice, ante-st i Soki. Prižmić, Kapitanović i Knežević. Nisu nužno prvi počeli s kuhanjem – taj epitet vjerojatno pripada Disu i Rubyu koji je osvojio prvo hrvatsko homebrew prvenstvo, ali su bili prvi koji su aktivniji krenuli u organizaciju splitske homebrew zajednice. I 19.8.2014. se prvi put, neslužbeno, okupila buduća udruga Hmelj – Anti, Anti i Anti se priključio još i Mario, još par pivara, a bome i ja. I tu je sve krenulo…

Počeci početaka udruge Hmelj

…paralelno s tim… na netu se pojavila baš u to doba, na ljeto 2014. stranica ekipice koja se nazvala Split Brewing Company – imali su viziju, vraćali se iz SADa otvoriti pivovaru, uz stranicu je bio i video na youtubeu o tome… ali, očito su se odbili od ključna 2 čimbenika – birokracije i lokacije, site više ne postoji…

Toga je ljeta, kao što je napisano, s radom prestao i Imo-Pilsner. Štafetu je, na puno, puno bolji način preuzela Anna. Na Hvaru se počelo komercijalno kuhati pivo – u sklopu OPGa. Jedina pivovara u Dalmaciji, jedina „ženska pivovara“, ako je to ikom bitno (jer u pivu spol pivara i vlasnika ništa ne mijenja), u Hrvatskoj (iako ne i ženska pivarka), a tada i šire. Linija piva je ime dobila po nadimku Anninog dragog, Joška – Vunetovo. Prvo je izbacila Pšenično i Tamno  Pšenično njemačkog stila – impresivno i jedno i drugo, naročito Tamno Pšenično, uz dosta dobar Stout (davna preteča današnjeg Farabuta).  Bolji početak se teško mogao zamisliti. Iskustvo se očitovalo u kvaliteti. Nažalost, šarže su, kako tad, tako i danas, jako male. Premda ga se danas može kušati i u Splitu i u Zagrebu, ako ste ikad na Hvaru, obavezno ih posjetite!

Dokaz da se i na našim otocima kuha pivo vrhunske klase!

Te se zime Mariu i 3xAnti pridružio i Siniša Anđelić-sinco kao i njih petorica su bili okosnica u travnju službeno osnovane Udruge Hmelj. Počeli su planovi, što za iskorištavanje mogućnosti koji su imali kao udruga, što za organizaciju velikog, veeelikog druženja na ljeto…

Možda i glavni nositelji craft i kućnog pivarstva u Dalmaciji!

Nije sve išlo sretno, po planu – Mario je Dva Tona selio iz Palače u prostor preko puta Pravnog fakulteta, na Mažuranićevom šetalištu. Trebao je to biti pub s unikatnim spojem fantastičnog izbora piva, izvrsne hrane i modernog dizajna, jedinstven u Hrvatskoj tada svakako. Sve je bilo već gotovo, brojali su se dani do otvaranja… i vlasnik prostora, nekadašnji „šef“ grada je odlučio raskinuti suradnju, da se malo koristim eufemizmima, uz jako, jako smiješne izlike. Sramotan potez, blago rečeno, koji je spriječio da Split dobije mjesto kakvo možda zaslužuje…

Dva Tona – zatvoren ali nikad zaboravljen!

Štetu napravljenu pivopijama u gradu su donekle ublažile Kobaje kod Gripa, s dosta dobrim izborom za grad i zanimljivim jelima, a kasnije i Leopold’s Delicatessen Bar (gdje je Mario počeo raditi) iza HNK – s još zanimljivijim izborom piva i To Je To, u Nigerovoj, jako malo mjesto s također jako dobrim izborom piva. Ne toliko davno otvorio se na Rivi i Fabrique, također poprilično ambiciozan projekt, a ponudi doprinosi i Regina del Formaggio, čija vlasnica uvozi i distribuira talijanska Birra del Borgo piva.

U Zadru se otvorio u travnju 2015. tako i Beer Geek Shop, kod kolodvora (Eugena Kvaternika 7), a za par mjeseci i Beer House Zadar, u Varoši (Kovačka 4). Tako da je i sjever Dalmacije napokon dobio ne jedno već dva mjesta s odličnim izborom piva, barem na neko vrijeme. Tada, na proljeće, se nešto počelo micati i vezano i za komercijalnu proizvodnju piva. Cure iz Brloga su se negdje tad već „pojavile na sceni“, a nešto se počelo kuhati i pri šibensko-zadarskoj vezi…

Ljeto  je donijelo štošta, a, iz naše perspektive, najbitnije – Hmeljevo – iznimno, fantastično organizirano druženje za 200 ljudi – limit koji se popunio puno, puno ranije od ikakvih nadanja – gdje su se znalci i pivari, što kućni, što komercijalni mali pivari, družili s ljudima od kojih dosta možda nije nikad ni kušalo išta osim piva velikih pivovara, atmosfera je bila nevjerojatna, ekstremna pozitiva… pozitiva koja je inspirirala još mnoge da se ozbiljnije počnu baviti pivom. Ukupno je preko 300 ljudi prodefiliralo tim malim prostorom. Pozitiva koja prožima manje više sva slična druženja – u gradu koji je takvo što jedva dočekao. Meni je, kao nazovi-baji, čovjeku koji je iz Splita i koji je 12 godina u toj priči, koji je desetljeće kao jedan od admina, realno, najboljeg svjetskog sajta o pivu gledao kako se svugdje sve takvo razvija, OSIM u Dalmaciji, da bi onda dočekao to i sam sudjelovao o tome, je bila iznimna čast pomoći, što fizikalijama, što savjetom, što za mikrofonom. Jedna od najljepših večeri ikad. Ponovilo se… – i hoće! U 2016. još puno ambicioznije, u prostoru Ljetnog Kina Bačvice.  A ekipi, organizatorima, kapa dolje.  Vidimo se 20.8.!

Hmeljevo 2015 – rani stadij

U Zadru se mjesec kasnije održao i pivski festival, ali još je zanimljivija bila najava Marka Jukića, koji se, ako se ne varam, toga proljeća dokazao jako dobrim pivom na Homebrew natjecanju u Zagrebu, da planira izbaciti svoje pivo na tržište. Zanimljivo, firmu je nazvao Šibenik Brewing Company – nimalo čudno znajući, među ostalim, povezanost pivarske ekipe iz tih krajeva.

Anna je u međuvremenu „asortiman“ proširila i Hvarskom Medicinom – pivom, naravno, s lokalnim biljem i À La Americanom – pšeničnim pivom zahmeljenim američkim aromatičnim hmeljevima, kasnije Saison Dekotom – kao prva koja se komercijalno okušala s tim stilom piva saisonom, u državi. Slijedio je Special Bitter (With No Future), pojavio se u određenom trenu i German Ale („Kölsch“-tip svijetlog ale piva fermentiranog na nižoj temperaturi nego što je uobičajeno i odležanog), ali najviše je impresionirala sve s Aljaškim Mrgudom – crnim IPA pivom od 5.9% – fantastičnim pivom s plejadom US hmeljeva (citra, centennial, chinook, columbus, mosaic i willamette), koje savršeno pogađa balans između prženih nota jednog stouta i hmeljnog profila jednog IPA-a. I tako je s Hvara izašlo pivo koje je meni u top 2 u Hrvatskoj… Svaka čast!

A paralelno s tim su krenile brojne glasine o otvaranju novih pivovara, kao da su svi odjednom odlučili „ići pro“. Najkonkretnija je bila ekipa iz LAB Split Craft Brewerya – konkretnije, Siniša (kao vlasnik) i Mario (kao pivar) koje sam već više puta ranije spomenuo. Otišli su, nakon dosta konzultacija i uz puno borbe s birokracijom, do Donjeg Prološca, kupili aparaturu i tamo skuhali testnu šaržu svog jako, jako zanimljivog Barba Pale Alea, odličnog piva od 5.4% i 45 jedinica gorčine koje je uspjelo biti i hmeljna bomba okusom i iznimno pitko u isto vrijeme. Onda su, kroz nadolazeće mjesece, prenijeli aparaturu u Splita i nakon puno truda, borbe i birokracije –uspjeli su u ožujku 2016. vratiti malo komercijalno pivarstvo u Split!

Krasan mali pale ale!

Nisu, svakako nisu jedini, Amerikanac Tim Bourcier iz To Je To kafića, je opravdao glasine koje su kolale već duže vrijeme i potražio pomoć u financiranju preko Indiegogoa  – i nadamo se da će uspjeti naći nekakav aranžman za svoju pivovaru Fjaka.

Cure iz Brloga su krenule preko iste platforme tražiti financije za svoju prvu zadružnu pivovaru u Hrvatskoj – izrazito uspješno – tako da bi njihove Plavuša, Crnka i Riđa mogle brže na tržište nego što smo očekivali…  Uz njih i „Šibenik Brewing Company“, pojavila se vijest o Zadarskoj pivovari – koja najavljuje kapacitet od 25 000 hektolitara, a, premda je bizarna najava da će proizvoditi „svijetlo, ali i craft pivo, te razvijati autohtoni zadarski brand u drvenim bačvama“ dočekana od strane znalaca s podsmijehom, čini se da se stvarno radi na gradnji i da bi trebala izaći na tržište. U samom gradu se situacija pogoršala zatvaranjem oba dva dućana za pivo. Mjesta za popiti craft pivo ipak ima – npr. Zodiac sa Zmajskim na točioniku i Chillax s Novom Rundom.

To, naravno, nije sve. O ne, ne ni blizu – na Visu se također sprema pivo. Iako će šjor Radici i ostalima trebati možda nešto duže nego što se mislilo da krenu s proizvodnjom na samom otoku, ovoga će ljeta to pivo doći na našu obalu, proizvedeno u – Norveškoj! Nije neko iznenađenje uzevši u obzir da je u projektu i jedna od glavnih osoba u jednoj legendarnoj norveškoj craft pivovari.

I da, još članova udruge Hmelj ima planove za ubuduće,  a nisu jedini – sve više ljudi diljem Dalmacije razmišlja baviti se pivom i pivarstvom.  Ovo je, ipak, tek početak, iznova, ali nikad bolje.

Marko Ožegović
PS. Ako imate saznanja o nečemu što nije navedeno, o ljudima koji su na području Dalmacije kuhali pivo prije još, mogućim pivarima, slobodno nas kontaktirajte s tim, bit ćemo zahvalni – volio bih da članak dobije još nastavaka, i to neovisno o još većem bumu lokalnog crafta i sličnog koji nas očekuje u bliskoj budućnosti. Ako ste iz Splita i okolice i zanima vas kućno pivarstvo, javite se udruzi Hmelj i/ili pridružite se pivarstvo.info forumu!

Ostali nastavci:
Prvi dio

Drugi dio