The Garden Pivovara – Svjetsko, a naše!
The Garden Brewery danju.
Prve glasine da ekipa iza The Garden Festivala, jednog od najistaknutijih u državi zadnjih 10 godina, kao i iza ostalih projekata pod The Garden “kišobranom” razmišlja otvoriti pivovaru, pojavile su se početkom 2015.. Već je na ljeto ta glasina postala puno konkretnijom, preko spomena u jednom intervjuu s gazdom, Nickom Colganom, glazbenim promotorom iz Birminghama koji je svijetu poznat kao studio manager grupe UB40, a nama, naravno, kao expat koji je u Hrvatskoj 12 godina već, čovjek koji je pokrenuo sve te festivale. Navodno su prve ideje bile za lokaciju oko Zadra, Šibenika – logično, jer Garden festival je u Tisnom, a nekad je bio u Petrčanama kraj Zadra. Ipak, na kraju su on i njegov poslovni partner David Plant, također britanski expat (samo iz Londona), uz Garden i urednik hrvatskog izdanja magazina Time Out, odabrali lokaciju u Zagrebu, u industrijskoj zoni na Žitnjaku.
Malo je nezgodno naći najbolji put do pivovare…
…jednom kad ste unutra, nemoguće ju je promašiti.
Bez pivara nema pivovare, a kako nitko od ekipe u Gardenu nije bio pivar, logično je bilo posegnuti za profesionalcem, a posao je na kraju otišao Novozelanđaninu Nicku Calder-Scholesu. Nick je zanat brusio prvo 2013. u Australiji, pomažući u brewpubu The Generous Squire u Perthu (jedan od tri brewpuba/outleta poznatijeg James Squirea koji uvijek uz Squireova piva toče i jedno pivo koje sami rade),. U 2015. se preselio u London i tamo radio kao pivar za Fourpure Brewing godinu dana. Radi se o jednoj od pivovara na poznatom londonskom Bermondsey Beer Mileu, nizu craft pivovara koje su se zadnjih godina otvorile na istom potezu u Londonu, što je dovelo do trenutno najpopularnijeg pub crawla u gradu. Fourpure je poznat, vjerovali ili ne, po svom Pilsu – natprosječno zahmeljenom za stil, naravno, ali opet nečem što je pomalo nekarakteristično i pozitivno drsko za to tržište, gdje se lageri često pravedno ili nepravedno asociraju s “protuhama” (ili kako već želite prevesti “lout”). Sve u svemu, znanja ima – i Cicerone certifikat uz to, i bio je sasvim spreman preuzeti ulogu glavnog pivara. Nick, Nick, David, The Garden Brewery… već vidim što neki misle, ali ne brinite, ostatak ekipe je hrvatski, tako je i pomoćni pivar naš, Vedran Ivančić, Zabočanin koji je studirao u Zadru, kao i ostatak ekipe.
Ooooh, shiny!
Ono najbitnije je i da je samo srce pivovare iz Hrvatske. Aparaturu je napravila sad već dobro poznata Letina iz Čakovca, koju je efektivno proslavila Zmajska pivovara. Imao sam prigodu i čast biti pozvan dva puta na turu pivovarom, u srijedu prije otvaranja i onda tijekom samog otvaranja, taj put u društvu drugih kolega iz Pivariuma i mogu reći izgleda prilično impresivno. Kapacitet je 350 000 litara godišnje, a prema razgovorima, planiraju se još širiti u budućnosti. Ono što ste dosad već mogli primijetiti je da se pivo puni u limenke. Ništa neobično, vrlo logičan trend koji uzima sve više maha u craft svijetu – već su neke craft mini pivovare u Hrvatskoj i ranije planirale to uvesti i hoće u budućnosti. Zašto, pitate se? Vrlo jednostavno. Metal štiti pivo od štetnog utjecaja sunčeve svjetlosti, koja pivo degradira. Bolje od ikakve boce. I ne, ne brinite, u modernim limenkama postoji sloj polimera štiti pivo od dolaska u kontakt sa samim metalom, tako da on nema negativnog utjecaja na okus. Aparatura je iz Kanade, punilica s kakvom pivar Nick već ima iskustva (identična se koristi u Fourpureu). Sama pivovara, nadalje, ima i svoj mali laboratorij, posebno hlađeno skladište za slad i pivo te posebnu hladnjaču za hmelj… poseban raj za nas ljubitelje piva, od vreća legendarnog engleskog maris otter slada, do hmeljeva sa svih strana svijeta – europskih, američkih, ali i australskih te, naravno, novozelandskih – ipak je Nick iz kraja jako blizu Nelsonu, čiji hmeljevi, poput nelson sauvina, stiču zadnjih godina kultan status u svijetu pivarstva.
The Garden Brewery in a nutshell.
Izađimo na trenutak iz geek zone i vratimo se u dio koji je ipak važan i običnom i neobičnom posjetitelju. Pivovara ima, s obzirom na lokaciju, prilično ambiciozan plan imati svoj “taproom”, pivnicu otvorenu svakodnevno za posjetitelje, koja, kao što disko kugla otkriva, postaje u određenom trenutku, vikendima i dance floor. Osim toga, nedjeljama imaju i Sunday Sessions, program za djecu, s ciljem da privuku obitelji koje će zapravo grupno ići na svojevrstan izlet na Žitnjak. U sklopu pivovare nalazi se i štand Submarine BBQ, jednog od najcjenjenijih burger barova u gradu, čija je vizija crafta u skladu s Gardenovom. Tu je i jedna od rijetkih zamjerki – cijena. Najjeftiniji burger (koji je realno poprilično omalen) + 0.3l točenog piva zajedno iznose oko 50 kuna. To je ipak cijena koja je možda prikladnija centru centra od industrijske zone (nota bene, pivovara ne određuje cijenu hrane). Međutim, to ne znači da nije popraćena kvalitetom, dapače, tako da će vjerojatno naći svoju publiku. Premda ću njegovu pravu procjenu ostaviti stručnijima, meni je burger bio stvarno dosta ukusan, sočan, nešto neutralnijeg mesa nego što volim. Krumpirići su stvarno specifični i ulaze u love/hate područje. Netipično sićušni (ne porcijom koliko fizičkom veličinom, iako bi se i za porciju dalo raspraviti), praktički karamelizirani. I meni su stvarno dobro funkcionirali u verziji sa sirom i tartufima (koje, heretički, ne volim nešto toliko posebno). Ukratko, ne radi se o nečemu što je baš dostupno svakome u ovoj situaciji, ali moglo bi solidno zaživjeti. Ideja za program imaju i to bi se moglo isplatiti.
Garden voli disko!
I sad, ono zapravo svima najzanimljivije i najbitnije. Samo pivo. Plan je pivovare držati 3-4 piva u stalnoj ponudi i poseban “pilot kit” na kojem planiraju raditi eksperimentalnija ili sezonska piva, svaki mjesec neko novo. Osvježavajuće u situaciji gdje se pivovare, uz iznimku Medvedgrada, moraju iz raznih razloga (još ne sasvim zrelo tržište dijelom, više manjak kapaciteta) držati 2-3 stalna i tu i tamo neka povremena piva. Izašli su na tržište s tri piva. Prvo je njihovo “najobičnije” pivo, njihov “bread & butter” beer možda, temelj koji se treba svidjeti i ljudima koji nisu navikli na išta kompleksnije od lagera i koji će se prodavati dobro na festivalima. Što ne znači nužno da pivo mora biti loše, dapače. Session Ale je zlatni ale od 4% alkohola, između 20 i 23 jedinica gorčine. Lagano pivo, sa simcoe hmeljem u whirlpoolu, mekano i cvjetno, malo praznjikavo, ali to je i očekivano. Ne odgovara savršeno mojem ukusu, ali trebalo bi dosta dobro proći. Adriatic Pale Ale od 5.1% i kojih 35 jedinica gorčine je moj favorit među ta tri piva. Radi se o american pale aleu, ali lakšem od prosjeka, s voćnim i biljnim notama iz mosaic hmelja (među ostalima) po meni jako dobro integriranim u lagano sladno tijelo, balansirano i skladno. Čak mi je bolji session ale od Session Alea. Točeno je bilo, očekivano, bez ikakvih tehničkih grešaka.
Za početak tri, ali pivovara ima potencijal držati puno više svojih piva odjednom.
Treće i najneobičnije od tri piva je Styrian Stout. Prema njima, radi se o “breakfast stoutu”, rađenom sa zobi i laktozom (mliječnim šećerom)… mislim da vam je jasno odakle ovom podstilu stouta ime, premda ne i s kavom koju on običava sadržavati – okusi kave tu ipak dolaze iz specijalnih tamnih sladova. Zašto Styrian? Štajerski (Styrian) hmeljevi iz Slovenije nose zaštićenu geografsku oznaku – s razlogom! Naši susjedi su praktički velesila u svijetu uzgoja hmelja. Prvenstveno zbog svojih Goldingsa, ali u zadnje vrijeme razvijaju i nove, eksperimentalne sorte. Jedna od njih je i ta, ako se ne varam, 102/44, čije je obilježje da je mirisna svježa, ali presuptilna u pivu, neki bi rekli da je praktički neutralna. Što je, doduše, OK za ovaj tip stouta, gdje se ni ne očekuje hmeljnost. U prvoj šarži je bilo malo previše laktoze – koja nije u potpunosti fermentabilna, što će reći – daje jednu specifičnu slatkoću pivu, tako da je mrvicu izdominirala, napravila pivo ponešto preslatkim, ali pivari su od starta svjesni toga i to će već u idućoj šarži biti popravljeno. Uz malo izraženije note prženog slada i malo manju slatkoću, bit će to odlično pivo. A i ovakvo je bilo jako dobro velikom broju ljudi.
Tabla kakvu svaki taproom treba imati.
Još jedan pogled iz backstagea.
Sutra (i samo sutra, 2. srpnja) će se u pivovari moći probati i njihov Summer Sour – prvi pokušaj komercijalnog pravog kiselog piva u Hrvatskoj. Mi smo probali “nedovršenu verziju” i nije fer prema pivu da ga se opisuje na taj način u ovoj fazi, iako već možemo reći da svakako nije prekiselo, dapače, i da je podosta aromatično. To je sasvim logično, jer je zahmeljeno baš s nelson sauvin hmeljem kojeg smo spomenuli ranije (intenzivan, voćan, note grožđa (sauvignon!) i, kažu, ogrozda), kao i hmelj summer (note marelice, dinje, donekle agruma i koštunjičavog voća), originalno iz Tasmanije. Obje sorte služe primarno za aromu (iako, ajde, nelson sauvin može biti korišten i za gorčinu) – tako da ne iznenađuje da ima samo 5 jedinica gorčine, što je i normalno za stil kojem pripadaju. Berliner Weisse. “Šampanjac sjevera” – lagano, pjenušavo kiselo pšenično pivo, osvježavajuće, s ugodnom, ne pretjeranom kiselinom koja dolazi od namjernog korištenja laktobacila. Kome je bio pretjerano kiseo, koristio je sirup da ga zasladi (tradicionalno s aromama maline ili lazarkinje). Premda je u samom Berlinu praktički izumro, što zatvaranjem pivovara, što priglupim odlukama lokalnih velikih pivovara, zadnjih je godina u craft svijetu eksplodirao i pretvorio se u svojevrsnu catch-all kategoriju za lagana, osvježavajuća kisela piva temeljena na mliječnoj kiselini (čak i bez pšenice u nekim slučajevima), često s dodatkom voća. U ovom se konkretnom slučaju koristio postupak kettle souringa. Malo nemljevenog slađenog ječma je dodano u tank i, pojednostavljeno, u ljuskama su se nalazili i laktobacili koji su odradili svoje i donijeli željenu količinu kiseline pivu. To bi bilo zasad dosta o teoriji, sad čekamo i praksu.
The Garden Brewery noću.
Kao i svim drugim novim pivovarama, The Garden Brewery želimo svu sreću, a kako stvari stoje, gledajući potencijal, do nje bi vrlo lako kvalitetom i mogli stići!
(Foto: IZNOGUD)
