Such Birrificio! Very Del! Much Doge! Wow!
Nekad inspiracija za članak dođe potpuno neočekivano. Ne radimo često preglede pivovara, nismo radili baš pretjerano strane. Ali, nekad ti život (ili u ovom slučaju dragi prijatelj, kolega Ratebeer administrator Alberto Taddeo) iskrca potpuno neočekivano kompletan asortiman pivovare za koju je malo ljudi čulo van kraja u kojem se nalazi. Ponukan jako pozitivnim iskustvom kod Birrificio del Doge, odlučio je jednostavno proširiti radost uokolo. Hvala Alberto, ovaj članak je za tebe!
A i ono…. DOGE!
Krenimo po redu. Radi se o ekipici (braća Giuman i pivar Federico Casarin) iz mjesta Zero Branco, kako kažu, na pola puta između Trevisa i Venecije, iz kraja navodno poznatog po svojim izvorima. Zato koriste, kažu, isključivo izvorsku vodu, koju nikako ne tretiraju, nego svoja piva razvijaju s njenim profilom u vidu, što je svakako zanimljiva odluka. Krenuli su razmišljati o profesionalizaciji još u 2008. godini, a to im je pošlo za rukom u svibnju 2014. Pivovaru, nažalost, nisu nazvali po shiba inuima, nego po duždevima. Eh, Mleci… Inspiracija im je bio njemački tip pivarstva, a za razliku od dobrog dijela sunarodnjaka, ne refermentiraju pivo u boci, odležavanje im je bitnije. Iskreno, nakon toliko talijanskih (i talijanskim pivima inspiriranih) piva kojima je refermentacija donijela samo loše i nije se pokazala ičim više od gimmicka, zdrav način razmišljanja svakako. Njemačkoj inspiraciji usprkos, izašli su na tržište s dva “klasična” takva piva – märzenom zvanim Marzen (znam) i hefeweizenom zvanim, nadasve iznenađujuće, Weizen. Uz njih, izbacili su i Blanche, klasično pšenično pivo belgijskog stila (wit) i Pale Ale – engleskog tipa. Kroz godinu, pridružili su im se, u standardnoj ponudi, i Vienna Lager i American Pale Ale. Te su godine prezentirali i svoj prvi seasonal – Weizenbock, jako pšenično pivo njemačkog stila koje rade za zimsko razdoblje i koje su izbacili i u magnum bocama (1.5 l). 2015. su se držali čvrsto svoje standardne linije, ali su zato u kolovozu otvorili restoran Lanterna Del Doge, gdje se mogu probati sva njihova piva – ali i neka strana. Međutim, već su u veljači 2016. debitirala 3 nova piva na velikom BeerAttraction festivalu u Riminiju. Dva su bila prinove za njihovu standardnu liniju – Dunkelu, jasno, tamnom lageru njemačkog stila i Rauch Me Baby – pivu s dimljenim sladom. Uz njih, prezentirali su i Morer – pivo miješane fermentacije s kupinama. Dunkel je odmah osvojio i drugo mjesto u svojoj kategoriji. Nedugo potom, Vienna Lager i Weizenbock su dobili i medalje na međunarodnom Barcelona Beer Challengeu. Nastavili su s eksperimentiranjem – premda su radili testne šarže IPA-a, nisu ga službeno izbacili, ali su na EurHopu u Rimu, također ogromnom festivalu, prezentirali “zwickel” verziju svog Marzena, Fresh Hop Lager (jasno je što je) i Dogaressu. Dogaressa je u suštini “najuspjelija” šarža Morera, koju nisu miješali s ostalima, dovoljno dobra da sama ide na tržište. Započeli su i suradnju s poznatim, velikim pubovima Italije, kroz specijalna “one-off” piva. Za rimski Luppolo Station su napravili Italian Dark Lager – u suštini doppelbock – tamni lager od 8% alkohola, a ovih dana im, uz heller bock “Un doge a Roma” za rimski Beer Fellas izlazi kolaboracija s milanskom Pazzeriom i Malti Da Legare iz Gragnana – Befana Chinata 2016. Radi se o jakom aleu belgijskog tipa začinjenom korom kininovca koji svake godine za ta dva puba rade različite pivovare (do sada Geco, Birrificio Milano, Etnia i Il Chiostro) i u neku ruku radi se i o malom priznanju toj pivovari – preuzela je štafetu od jako kvalitetnih prethodnika!
U trenutku kad je Alberto posjetio Zero Branco, taman su standardnu ponudu piva u bocama (Marzen, Vienna Lager, Dunkel, Weizen, Pale Ale, American Pale Ale, Blanche i Rauch Me Baby) proširili s Strong Aleom – belgijskim jakim tamnim aleom. Weizenbock je također bio tu, ali samo na točioniku.
Piva smo degustirali nas trojica u dva navrata, nažalost ne redakcijski, ali i dalje jako kvalitetno – uz mene bili su tu Ognjan Šolaja (kojem se zahvaljujem na slikama) i Hrabren Dobrotić, obojica već preko desetljeća u “ocjenjivačkim” krugovima. Pa, krenimo po redu.
MARZEN
5.1%
Odmah, gledajući stilski, čini se da je ovaj “märzen” ipak bliži austrijskom poimanju tog termina. Zlatne boje, vrlo lagano mutne, preslab je da bi ga se stavilo u klasične festbier/märzen kategorije. U Austriji, termin “märzen” pokriva često “najobičnije” lagere, naročito kod velikih pivovara. Ono što bi u Njemačkoj bio najobičniji “helles”. Uostalom, “märzen” bi preveli kao “ožujsko”. 🙂 Ipak, to ne znači da je ovo pivo loše, dapače. kao svaki pravi, klasičniji märzen, sladnost dominira, čak joj polazi za rukom bivati i kompleksna za to što jest. U mirisu i okusu nekako kremast, lagano kruhast i voćan, povlači na trenutke i na kvasniju stranu. Hmelj, lagan i biljni, zadržava se u pozadini čisto, da malo sve to balansira. Sve u svemu, radi se o jako dobrom lageru, kojemu možda van lagano veće kvasnosti stvarno nemamo što zamjeriti. Zanimljiviji od velike većine njemačkih piva sličnog stila, od kojih neka imena može slobodno i posramiti, premda je nesavršen. Bravo Doge!
VIENNA LAGER
5.4%
Stilski, još jedan germanski “klasik”, jantarni-crvenkasti lager koji bi trebao lijepo demonstrirati istoimeni “vienna” slad. Na prvi pogled, Dogeovci su napravili apsolutno klasičan primjerak. Izgleda divno, lagano mutna bakrena boja male bijele pjene. Miris je na mjestu, krušne note, tost, mrvica voćnih nota. Zasad apsolutan klasik… Međutim, na okusu pada pomalo u vodu. Krušne note su i dalje tu, parfemast je i kremast okus, ništa sad preloše, iako neke kvasne note i ne bi trebale baš biti prisutne. Tijelo je nažalost daleko, daaaleko presuho, kao i čudno gorkasta završnica, što je ubilo pitkost. O njemu se inače čuje dosta pohvala, tako da ne isključujem da je slučajno ta šarža malo ispala “krivo”. Potencijal je tu i ne sumnjam da ga inače dosežu.
DUNKEL
5.6%
“Trebao” bi biti mekani tamni lager kojim bi trebali dominirati tamni minhenski sladovi, koji nose jake krušne note, koje mogu ići i prema čokoladi. Miris je jako intenzivan, ogromna sladnost koja nažalost više podsjeća na pseću hranu nego na tamni kruh ili čokoladu – nešto što često, zapravo, nalazimo kod ovakvih bavarskih tamnih piva. Međutim, već se na nosu pojavljuje lagana kiselost. Kiselost koja je puno intenzivnija u okusu i nažalost upropaštava stvar, srećom više dajući na kiselo zeleno voće nego na octenu kiselinu. Ispod toga se daje naslutiti ljepota, puna sladnost koja za razliku od mirisa sada i daje čokoladu. Može se vidjeti da je prije infekcije ovo bio jako, jako dobar primjerak stila. I to me rastužilo. Ništa, kao i za Vienna Lager – dobit će drugu šansu.
WEIZEN
5%
Kao što dosta ljudi već zna, njemačka pšenična piva su mi sigurno među najdražim stilovima. To znači, međutim, da koliko god bivao preuživljen ako se radi o dobrom primjerku, toliko ću loše “popljuvati”. Radi se o stilu kojeg je izrazito lako napraviti ali jako teško napraviti odlično – i još teže raditi odličan “weizen” konstantno. Mnoge su poznate pivovare “pale” na tom testu, ali zato su i neke od kojih ne očekuješ previše ugodno iznenadile. Ali, da ne zabrazdim dalje van tematike, vratimo se na pivo. Mutne je tamne zlatno-jantarne boje s nekarakteristično malom, karakteristično gustom bijelom pjenom. Miris je blago rečeno fantastičan – banana, svježe voće, džem od nekih bobica, karamela, laaagani klinčići, bogatstvo estera koje lagano lagano narušava nekakva biljna nota, ali ne dovoljno da ne bih bio jako jako zadovoljan. Okus je lijepo mekan i kremast, vanilija i karamela, lagane biljne i krušne note, neočekivano zatomljena banana i jabuka. Ipak možda prelagan. Miris je postavio previsoku ljestvicu za okus, ali to ne znači da ovo nije jako, jako dobro pivo. Svakako je, najbolje od svih koje smo probali od ove pivovare!
BLANCHE
3.8%
Uz klasični korijandar i koru naranče, Doge je svom Blancheu dodao i crni papar, što nije nečuveno, dapače… Pa krenimo. Mutna limunasta boja, ni ovo nije baš oduševilo pjenom, ali to ovdje nije ni ključno. Intenzivan miris, jako, jako agrumast, najbolja usporedba bi bila Cedevita bomboni, tamo prema Cedeviti limun možda. Intenziva koja se meni iskreno svidjela. Okus je vrlo lagan, prelagan. Savršeno očekivano za 3.8%, ali šteta je što su se odlučili da im pivo bude ipak toliko lagano. S druge strane, pun okusa za 3.8%, limunast uz dozu papra pred kraj. Pitko, zanimljivo pivo bez ijedne greške, samo ludo prelagano. Uz malo više tijela ovo bi bilo fantastično pivo, ovako je “samo” dosta dobro.
PALE ALE
5.7%
Pivo inspirirano engleskim tipom pale alea, mrvicu snažnije od većine takvih, ali i dalje u granicama normale. Mutne je tamne boje bilo, uz jako malu pjenu. Na mirisu odmah, uz adekvatnu mekanu sladnost iskače prilično jaka maslačna nota – diacetil. Klasičan, čest off flavor kojeg se stvarno trebalo izbjeći u ovom stilu. U okusu se na note iz mirisa nadograđuje i zanimljiva hmeljnost, koja malo daje na crni čaj, mrvicu paprena. Sasvim OK za ciljani stil, to jest, bilo bi da nema grešaka – pojavljuje se i lagano sapunasta nota. Daleko “najneurednije” od svih piva ove pivovare, s očitim greškama koje se moglo i moralo izbjeći. Vjerujem da je inače pivo sasvim OK, ali izvedba je ovaj put zakazala.
AMERICAN PALE ALE
4.8%
Dogeova APA je slijedila odmah iza upropaštenog Pale Alea, pa sam bio malo skeptičan oko nje, ali nije toliko razočarala. Zlatne boje, u mirisu odmah dominantno hmeljna, biljne note, note agruma, i tu je bila vrlo lagana kiselkasta nota, koja srećom nije prešla u okus (još). Opet fine hmeljne note, puno više biljne nego agrumaste, mrvicu paprene, ali fino izbalansirane s mekanim sladnim tijelom. Sasvim lijepo, ukusno pivo, koje i nije APA, prelagano je za nju, ali krasan je mali zlatni ale.
STRONG ALE
7.7%
Njihovo najnovije pivo, za koje nismo znali što očekivati. Dogeova piva koja smo probali dotad su imala često sasvim dobro odrađenu sladnu stranu, a i Weizen je pokazao da znaju iz kvasca izvući voćnost ako treba, pa je nekakvog optimizma moglo biti. Tamne bakrene boje, male prljavo bijele pjene. Očekivano jak miris – stare banane, možda ne baš trule, ali ne ni daleko, slatkast, puuuuno karamele, parfemast i krušan. Sasvim OK, malo je ta banana li-la ali osim toga “spot on”. Lakši okus od očekivanog, ali svjež i pitak za 7.7%, lagana banana, lagana karamela, lagana biljna nota na kraju, prašnjave note, vrlo lagana hmeljnost (a ni ne treba biti veća). Nije loše, nije fantastično za stil. Zapravo, najviše me okusom podsjećalo na neke ture Gričke Vještice koje sam probao – jako slična sladnost. Skroz OK uglavnom.
RAUCH ME BABY
5.6%
Onog trenutka kad se maknemo od Bamberga, prestaje ikakva garancija da će dimljeno pivo išta valjati. Mnogi su pokušavali, ali rijetko dobijemo baš odličan primjerak “dimljenog piva”, koji se može nositi sa Schlenkerlom npr. Doge je, možda iznenađujuće, možda ne, došao jako, jako blizu. Malo mutnjikava smeđe-jantarna boja, mala prljavo bijela pjena. Miris slanine i lješnjaka, mekan, svjež, ugodan, zaokružen biljnom notom, skladan i jako ugodan. Okus je mrvicu lakši nego što bih možda htio, ali također izvrstan. Puna sladna pozadina, opet note lješnjaka, note slanine, ne presladak, ne prekompleksan, ali jako jako dobar.
ZAKLJUČAK:
Ukupno, dojam je pozitivan i zaključak je da je Birrificio del Doge pivovara na koju vrijedi obratiti pozornost. Daleko su još od “savršenstva”, par piva trebaju revidirati, zna im se dogoditi greška, ali većina njihovih piva je iznad prosjeka. Koliko vidim, željni su i sposobni eksperimentirati tako da bi mogli još više napredovati. Ukratko, ako ste u okolici, posjetite ih!
