Pivska 2016.

 

1. Što ti je obilježilo pivsku 2016.?

Iznogud: Definitivno festivali. Prije svega CBC i Borefts koji su nova razina beer geekeraja, a onda Who Cares i Vrteška. Volim tu pozitivnu pivsku atmosferu, gomilu dobro raspoloženih ljudi koji guštaju u pivu. Zanimljiv je bio i dodir s japanskom pivskom kulturom, potpuno drugačiji svijet, taj Japan. I broj probanih novih piva u je dosegao neslućenu razinu, nisam mislio kako je moguće probati preko 1000 piva u godini dana.

FWB: Posjet Stone Brewing Company u Berlinu. Iako je još veliki dio kompleksa bio u fazi uređivanja, svidio mi se cijeli taj koncept Beer Gardena, pivovare i uređenja unutrašnjeg prostora.

Zao Gnom: Činjenica da sam ove godine uspio skuhati dosad najviše homebrew piva koja smatram uspješnima, i najviše groznih. Velike oscilacije, tako to ide. 🙂

Marko: Meni osobno prelaženje 5000 ocijenjenih piva na Ratebeeru, određeni festivali, gledanje kako craft scena u Hrvatskoj i dalje postojano raste i sve se brže i brže razvija, te čisto uživanje u tome.

Damir: Ozbiljniji ulazak u kućnu izradu kiselih i divljih piva, s obećavajućim rezultatima. Bio je tu i odličan beercation po Bavarskoj, povratak u carstvo lagera i definitivna potvrda da je kvalitetan lager krasna stvar.

Hrabren: Na osobnoj razini to je konačno unošenje ocjena na Ratebeer i ponovljeno kušanje svih piva koja prvi puta nisam ocijenio. Na općenitoj razini, pivsku 2016. obilježilo je napredak hrvatske (ali i regionalne, srpske, slovenske i mađarske, čemu sam svjedočio posjetima Novom Sadu, Ljubljani, Who Cares Beer Festivalu i Budimpešti) pivske scene na europskom tržištu u vidu kompleksnosti stilova i dosega iznimne kvalitete određenih domaćih craft piva.

 

2. Pivo koje te se najviše dojmilo, hrvatsko/strano?

FWB: Od hrvatskih piva C4 Nove runde. Ali ona prva šarža koju su skuhali. Pivo koje je definitivno protreslo hrvatsku pivsku scenu. Od stranih možda najviše Summer Stout od Reketye Sorfozde. Jako kompleksno pivo.

Zao Gnom: Teško mi je odabrati jedno pivo. Ali mogu reći da mi je Gueuze novo-otkriveni stil koji mi se sviđa. Moram aktivno poraditi na degustiranju istog.

Iznogud: ‘Ajmo prvo domaća, to mi je nekako lakše. Favoriti su mi Nova runda C4 i evo od neki dan Spirit od Craftersa. Prva šarža C4 ušla je u legendu, pivo za kojim se tragalo po gradu. Posljednje šarže su joj na tragu, vjerujem kako će je dostići. Spirit mi je bio pomalo iznenađenje, nisam očekivao tako dobro ukomponiranu kombinaciju voća i začina, kompleksno, a opet vrlo pitko. Od probanih u 2016. spomenuo bih i Vunetov Aljaški Mrgud, Medvedgradovo Pivo Svetog Martina, Prvo Viško Saison, Nova Runda Fireball i Garden Vanilla & Chocolate Porter – zajedno uz spomenute favorite to su domaća piva po kojima ću pamtiti godinu.

Kod stranih je stvar nešto kompliciranija, bojim se da ne bi bilo kraja kada bih počeo nabrajati. Svakako Omnipollovi uradci poput fantastičnih Double Barrel Noa Pecan Mud Cake Stouta i Anagram Blueberry Cheesecake Stouta. Pa zatim Firestone Walker XVIII, Three Floyds Dark Lord, Cascade Bourbonic Plague, Pipeworks Crimson Snapper, Närke Kaggen Stormaktsporter Börb’nåhallon…

Popis bi vrlo lako mogao doseći pedesetak piva, pa je možda bolje da se zaustavim dok nije kasno.

Marko: Eto što se desi kad ti WordPress laže da je sačuvao napisano i moraš sve kasnije ispočetka – možeš samo potvrditi napisano. Kolega Iznogud je rekao sve bitno. Nova Runda je razvalila s C4, prva je uistinu postala kultni klasik i da – nova koju sam probao nekidan nije daleko od toga, dapače, opet je fantastično pivo. Koliko je 2015. “osvojio” Vunetovo Aljaški Mrgud (i dalje krasan… kad ga ima), toliko je 2016. osvojio C4. S Fireballom, zadnjim svojim pivo su također napravili odličan posao. Ali nije fer istaknuti samo C4. Crafter’si su nakon niza piva koja su bila korektna, dobra, ali ne “osvajači na prvi gutljaj” razvalila, blago rečeno, sa svojim Spiritom, jakim scotch aleom s grožđicama, sušenim šljivama i marelicama, vanilijom i cimetom. Izvesti tako jako pivo s toliko okusa, lijepog, zanimljivog, izvesti dobar balans u stilu koji je ozloglašen po svom čestom disbalansu, učiniti pivo koje je uz to sve i pitko – bravo ljudi, bravo! Meni najbolje u nizu lijepih zimskih sezonskih piva. Saison od Prvog Viškog Piva, koji tu ulazi u “obje” kategorije, s dobrim je razlogom postao hype pivo na neko vrijeme ovoga ljeta, Kjetil je napravio stvarno krasan primjerak toga stila, a i Porter im je bio krasan. Garden nas je oduševljavao stalnim izbacivanjem novih kvalitetnih piva – inovativnih stilova često, a najbolji su mi osobno na kraju ispali CRIPA, napravljena za rođendan Craft Rooma, obični njihov IPA i Stout. I još drugih, pa i Vanilla & Chocolate Porter… Medvedgrad je sve oduševio divnim Baltazarom, jako zahmeljenim lagerom, ali i suradnjom s legendarnim Mattom Hollingsworthom koja je urodila prvim komercijalnim barleywineom u Hrvatskoj, Pivom Sv. Martina. Varionica je označila početak jedne praktički nove, kvalitetom praktički konstantno jako visoke ere za sebe sa svojim “rođendanskim” Stoutom, a Zmajska itekako adekvatno proširila portfelj s Hoppy Wheatom.

A od stranih, ako postoji podstil koji je vani obilježio 2016., to je New England IPA. Taj podstil east coast IPA-ova, potpuno mutan, koji pršti hmeljnim mirisima i okusima, imao sam čast iskusiti zahvaljujući prijatelju iz Švedske (tusen tack Viktor!) koji mi je poslao 3 najbolja švedska primjerka toga, od kojih je najbolji svakako bio Stigbergets GBG Beer Week 2016, fantastično pivo koje je s razlogom uletjelo među 10 najboljih IPA-ova na svijetu prema Ratebeeru. Itekako zasluženo. Stigbergets Amazing Haze i O/O Narangi, druga dva NEIPA-a su došli jako blizu tome. Oduševio me je i Närke Anders Göranssons Bästa Rököl – fantastično dimljeno pivo iz  jedne od mojih osobnih top 5 pivovara na svijetu. Još bih istaknuo i Hanssens Oude Gueuze, odličan lambic koji sam napokon uspio probati na druženju posvećenom kiselim i divljim pivima u Magic Beer Roomu ove jeseni. Bila je još tu hrpa divnih piva probana kroz godinu. Još ću, međutim, samo spomenuti kolege iz država koje nas okružuju koje su ove godine oduševljavale s pivima. Human Fish, Pelicon, Dogma, Crow, Zebrew… svi su izbacili krasna piva, neki u svojim prvim godinama postojanja. I tu ću još spomenuti Kabinet 02 “Saradnju” koja je očarala mnoge ovoga ljeta.

Damir: Od novih domaćih koje su se pojavile ove godine najviše me se dojmila Gardenova Citrus IPA, čak i onoliko debelo tijelo nije spriječilo da aroma i okus agruma pršte. Od stranaca će u dugom sjećanju ostati Samuel Smith – Organic Chocolate Stout, Stone – Mocha IPA i Crooked Stave – Progenitor. Posebno moram napomenuti C4 od Nove Runde, Hoptopod od Dogme i Mudpuppy od Humanfisha. Ta su piva po meni postavila nove standarde hmeljastih piva u regiji i dostižu razinu kvalitete najboljih uradaka na tržištu općenito.

Hrabren: Od hrvatskih piva najviše me iznenadio Prvo viško porter, dosta suh i robustan za stil pa bih to istaknuo kao najdraže domaće pivo ove godine. Od stranih mi je sjajan bio Zebrew Ice Cream Stout, iznimno kremasto i balansirano za relativno lagan stil. Na kraju bih kao vrhunsko pivo istaknuo i BrewDog Abstrakt AB:19 barrel-aged imperial saison.

 

3. Pivski establišment iz 2016. koji ostaje u sjećanju?

Zao Gnom: Možda taproom u pivovari Oedipus u Amsterdamu. Inox tankovi, hipsteraj točionici i klupe i “dovedi baku u pivovaru” večer. Bakice i djedovi sa hodalicama igraju Čovječe ne ljuti se u taproomu. U slabo turistički posjećenom dijelu Amsterdama, da ne kažem “industrijskom”. Čudnovato iskustvo, puno zabave. A i pivo je ok. 🙂

Iznogud: Pamtit ću vrhunsku uslugu u pivskim barovima u Amsterdamu kao i vrhunsku ponudu u Kopenhagenu no nekako mi prije svih na pamet pada Bakushu Club Popeye u Tokiju. Za našeg posjeta je taman u toku bilo otvorenje Tokyo Beer Weeka što u prijevodu znači gomilu ljudi predvođenu poprilično “veselim” gazdom. Nakon svečanog govora svi smo morali ustati i otpjevati zdravicu. Naravno, takve stvari ne padaju teško kad imaš na izbor 70 tapova.

Damir: Bez sumnje Stone Brewing World Bistro and Gardens u Berlinu. Prostor, osoblje i ponuda u moćnoj kombinaciji.

Marko: Puno jednako dobrih u državama koje dosad takve “establishmente” nisu imale.

 

4. Razočaranja?

Iznogud: Kao pivo od kojeg sam imao velika očekivanja, a koje me skroz razočaralo moram izdvojiti De Molen Tsarina Esra Bowmore. Na papiru odlično, ali u praksi primjer piva koje nije profitiralo od odležavanja u bačvama. Po lošem ću pamtiti i hranu na Bevogovom Who Cares festivalu – reći gostima da dođu gladni i onda nuditi male sendviče po 9 eura je poprilično dobar način da se zamjeriš gostima. Od pivskih mjesta koje sam posjetio nekako me najviše razočarao Brasserie 4:20 u Rimu. Kad očekuješ mjesto sa preko 70 piva na tapu i više od 400 boca, a nađeš se u baru s 22 piva na tapu i tridesetak boca (od kojih je dio potpuno nezanimljiv) nešto ne štima. Ne znam živi li ovo mjesto na starim lovorikama, jesu li recenzije na Ratebeeru frizirane ili sam jednostavno došao u krivo vrijeme, ali ovo mjesto nikako ne vidim kao jedan od najboljih pivskih barova na svijetu.

Damir: Schlenkerla pivnica u Bambergu. Obožavam njihova piva, zbog njih sam i putovao u Bamberg, no ovo mjesto je teška prevara. Nemaju ni četvrtinu svoje ponude koja se može kupiti na prvoj benzinskoj u Bambergu, a i ova koja su točili su bila odvratna. Jako mi se činilo kao uvaljivanje loših šarži naivnim turistima koje se doslovno tamo iskrcava busevima.

Marko: Razina pivske edukacije u Hrvatskoj se nije digla ni približno na potrebnu razinu, neki pokušaji su napredovali, ajde, i mi smo krenuli s ovim, ima pokušaja okolo, ali na nekakvoj većoj i široj razini ima jako malo toga do ničega (čast iznimkama poput škole kućnog kuhanja piva kolege Kramarića). Masovni mediji često i dalje koriste (ni krive ni dužne) potpune laike koji jednostavno ne znaju gotovo ništa o onom što ih urednik natjera da pišu. I to dovodi moguće do određenih miskoncepcija. To se mora podići na razinu koja bi adekvatno pratila razvoj scene, jer jedno bez drugoga ne može. I vjerujem da će u 2017. to još više zaživjeti.

 

5. Komentar hrvatske scene u 2016.

Iznogud: Rekao bih da se scena nastavila razvijati u 2 smjera. Jedan su craft pivovare u van Zagreba, u manjim mjestima što je u skladu s “pij lokalno” filozofijom. Drugo su ozbiljniji projekti u i okolici Zagreba – Garden, Viško, pa i Crafter’s. Pod ozbiljniji mislim na uložena sredstva u odnosu na prve craft pivovare koje su utabale put za ostale. Pioniri su s druge strane polako preboljeli dječje bolesti, polako šire portfolio i rade na konzistentnosti postojećih proizvoda.

FWB: Dolazak Garden Brewery i Prvog viškog piva bi možda mogao nazvati prekretnicom stilova na hrvatskoj sceni. Do sada se sve vrtjelo oko APA i Blond Ale piva. Sada smo imali prilike vidjeti i neke malo “hrabrije” stilove.

Zao Gnom: Mnogi smo se bunili da pivovare idu ziheraški i proizvode stilski “blaga” piva. Nekoliko pivovara je definitivno prepoznalo tu želju tržišta i počelo proizvoditi ne samo širi spektar stilova, nego čak i eksperimentirati sa dodacima i začinima. Puno takvih začinjenih piva je napravljeno vrlo dobro, očito pivari znaju što rade. Jedan solidan broj pivovara održava razinu kvalitete novih piva koje izdaju, pa imam dojam da se domaća craft scena digla na jednu višu razinu.
Ono što baš i ne prati ponudu craft piva su mjesta gdje se ona nude. Iako se mnogi trude, u ugostiteljskim objektima i dućanima još ima dosta mjesta za napredak. Ista stvar vrijedi za pivske festivale kojih sada ima posvuda, a i dalje rijetki shvaćaju duh takvog eventa. Ili bar duh koji bih ja očekivao.

Damir: Počele su otpadati neke od pivovara koje (ne)kvalitetom i pristupom samo škode cjelokupnoj sceni. Još uvijek je tu dosta piva koja su trebala završiti u odvodu i snizuju prosjek. Impresivno proširenje dostupnih “stilova” iz domaćih pivovara nije uvijek popraćeno kvalitetom, tako da i tu ima dosta magle i lova u mutnom. Srećom nositelji scene poboljšavaju kvalitetu i konzistentnost, a polako se profilira nova generacija pivopija koji odbijaju konzumirati univerzalna industrijska piva. Veliki dio njih još uvijek ne razlikuje dobro od lošeg piva, pa ispada da je i najgori “craft” bolji od “industrije”, a to je daleko od istine. Većina festivala u Hrvatskoj još uvijek ispod svake razine, no zasad služe svrsi i osvješćivanju šire javnosti o dostupnosti alternative.

Marko: Kasno na Kosovo stižem. Kolege su već sve rekle. Otpali su neki lošije kvalitete, ali je nastavak buma i otvaranja hrpice novih pivovara uz neke nove nosioce scene donio i neke, da se tako izrazim, slabije. Bilo je dosta “prvih” komercijalnih piva hrpice stilova, nekih odličnih, nekih manje. Festivali variraju od jako dobrih do očajnih, namjerno ili nenamjerno, ali ni najbolji manje više nisu na razini organizacije festivala vani, pa i nekih u našem bliskom okruženju – i nadam se da će se razina podići, neki su dobili itekakve lekcije i sad znaju bolje. Sve se više ljudi koji prije godinu dana nije ni pomišljalo na pivo “kači” na craft, i to je svakako krasno. Kako bilo, 2016. je donijela i neke nove klasike koje smo već spomenuli ranije, što je super.

 

6. Predviđanja za hrvatsku pivsku scenu u 2017.: što biste željeli vidjeti u sljedećoj godini?

Iznogud: Vjerujem da će se nastaviti trend eksperimentiranja i da ćemo vidjeti nove stilove koji su još prošle godine djelovali kao nezamislivi.

FWB: Također kao Iznogud plus možda jačanje konkurencije među pivovarama što bi trebalo dovesti do porasta u kvaliteti proizvedenog piva.

Zao Gnom: Teško mogu predvidjeti, ali nadam se da će tržište stvoriti još ozbiljnih lokala koji nude craft pivo. Kada kažem ozbiljnih mislim: koji će se prema kupcu, proizvođaču, vlastitom osoblju i samom proizvodu odnositi kako treba. Osim toga, rado bih vidio veći broj pivskih festivala koji će manje izgledati kao dernek, a više kao druženje. I naravno više ljudi koji bi sa takvim oblikom festivala bili zadovoljni.

Damir: Sigurno će se još netko od ekipe ohrabriti, izaći iz garaže i otvoriti pivovare, no tržište se polako komplicira. Napredak u kvaliteti i količini produkcije boljih pivovara će posljedično uzrokovati odumiranje nekvalitetnih ili marginalizaciju na usko lokalnu razinu. Volio bih vidjeti napredak kod ugostitelja i poštovanje prema pivu općenito. Možda pojavu još novih pivovara s naglaskom prije svega na kvalitetu. Jedan dobar festival s moderiranom pivskom listom umjesto 153 lokalnih pijanki gdje se toči sve i svašta.

Marko: Nastavak rasta broja pivovara, više otvaranja nego što će se njih gasiti – što i ne vidim neku veću mogućnost da se dogodi za više od par, ako nastave po ovome. Još bolje izvedbe određenih ključnih festivala, onih koji su oduševili i onih koji su zakazali. Još više novih piva, stilova komercijalno “novih” za hrvatsku proizvodnju – to je garantirano. Još novih klasika, to je isto garantirano, još promašaja – to također. Rast “pametnije” svijesti ljudi o pivu, više kvalitetnije edukacije, za što ću se potruditi i osobno. Jednostavno rast i razvoj na svim poljima. Vidjet ćemo, međutim, koliko će promjena stope poreza za ugostitelje utjecati na craft scenu. Blagotvorno neće, ali…

Hrabren: Svakako bih volio doživjeti da se poveća broj ugostiteljskih mjesta koja gaje kulturu ispijanja i kušanja piva, u Zagrebu i posebno van njega, te da postojeća poboljšaju svoj odnos prema klijenteli, bilo da se radi o profinjenim poznavateljima i kušačima piva, bilo o ljudima koji su zavoljeli craft pa bi sada htjeli saznati nešto više o čitavoj kulturi piva. To povlači za sobom želju za poboljšanjem pivske edukacije (ponajviše za distributere i ugostitelje) te strpljivošću onih koji bi htjeli učiti. Velika želja bi mi još bila da se kod nas dogodi nešto što mi se čini da u Europi još nije zaživjelo, a to je prilagodba stilova za šire tržište, uglavnom u cjenovnom pogledu. To bi zapravo podrazumijevalo da velike korporacijske pivovare podrže nezavisne pivare te u svojoj suradnji pokriju neki niži i srednji cjenovni rang tržišta pivom koje odskače od prosječnih euro lagera i sličnih uobičajenih stilova često slabije kvalitete. To, dakako, nije neviđeno na stranom tržištu, ali do sada nije često uspijevalo. Predviđanja za iduću godinu idu prema povećanju broja malih pivovara, težnji ka kompleksnijim stilovima i većoj pristupačnosti te boljoj organizaciji odlaska na strane pivske festivale.

 

7. Kojim pivom iz vlastite proizvodnje ste najzadovoljniji?

Zao Gnom: IPA sa saison kvascem “Farmhouse IPA“, koja je osvojila medalju na Hrvatskom homebrew prvenstvu. Po postovima na internetu mi se čini da je zainteresirala ponešto homebrewera da ju i sami kuhaju i nametnula se kao kvazi-stil, koji zapravo ne postoji formalno u BJCPu. 🙂

Damir: Gose sa malinama, intenzivno voćno, kiselo i slankasto pivo. Imao sam nekoliko bolje ocijenjenih piva, no ovo mi je osobno najdraže ove godine.

Marko: Zadovoljan sam samom činjenicom da sam pomogao nekim kolegama kuhati piva, pa kako god ispala. Koliko god znali “sa strane”, takvo što bilo kome tko želi znati više otkriva još puno, puno caka koje bez direktnog pristupa i neće tako lako shvatiti.

 

8. Koje pivo biste željeli naći pod borom?

FWB: Westvleteren 12 (XII) – samo da vidim oko čega toliki hype.

Zao Gnom: Neku uvoznu american IPA, kojoj nije nestala aroma hmelja. A bez filozofiranja: De Blaugies – D’Epeautre.

Iznogud: Toppling Goliath Mornin’ Delight također da provjerim oko čega hype. 🙂 Ne bih se bunio niti nekom pivu Tree Housea ili Hill Farmsteada.

Damir: Russian River Supplication ili Consecration.

Marko: Kao i uvijek, bilo koje koje nisam probao dosad. 🙂

Hrabren: Posljednju bocu All Ina od Hold’ema 🙁 😉