Rocky road to Dublin – prvi dio
Dublin, grad koji je nažalost iz svima poznatih razloga u zadnje vrijeme prozvan i glavnim gradom Slavonije. Razuzdan, lud, nepredvidiv. Tamo gdje su po statusu pubovi rame uz rame s crkvom.
Imao sam tu sreću da me je za vrijeme trodnevne posjete pratilo odlično vrijeme. U Dublinu to znači nedostatak kiše, vlage i vjetra koji probada kosti. Ukoliko se odlučite za posjetu glavnom radu Irske, prijedlog je da za javni prijevoz kupite Visitor Leap Card. Cijena je 19,50 € , a omogućava vam 72 sata neograničene vožnje gradskim autobusom, tramvajem i vlakom.
Odmah po odlasku u centar grada, što je bilo oko 20 h, upoznao sam Dublin u svom iskrenom i pravom licu. Po cesti masa pijanih ljudi bez obzira na godine i spol. Mlade djevojke, nečije žene i majke svladane alkoholom i previsokim potpeticama padaju po hladnom i mokrom pločniku. Dižu se umrljane od dablinske ceste i nastavljaju dalje. Muškarci teturaju noseći u rukama vrećice s božićnim poklonima. Uspješan šoping.
Nakon što sam se s prijateljem smjestio u iznajmljenoj Airbnb sobi, krenuli smo prema hostelu u kojem radi naš sugrađanin koji je prije nekoliko godina došao ovdje u potrazi za nekim boljim životom. Namjeravali smo usput posjetiti jednu od trgovina, kupiti koje pivo i poslušati njegove dablinske priče. Međutim, to se pokazalo kao nemoguća misija. U to vrijeme već je prošlo 22 h i zabranjena je prodaja piva u trgovinama. Bilo koji alkohol može, ali pivo ne. “Morate ići u pubove piti pivo. Žao mi je, ali takav je zakon.”, objašnjavao nam je prodavač u trgovini dok je moj pogled bio fokusiran na nekoliko BrewDog piva sakrivenih iza paravana u hladnjaku.
“Ovdje vam se petkom počinje piti već oko 18 h. Pubovi su krcati nakon što završi radni tjedan, zato vas je i dočekala slika ovakvog “pijanog” Dublina objašnjavao nam je naš nekadašnji sugrađanin Marin, udjeljujući nam nekolicinu savjeta. “Redari su vam zakon i red u pubovima i s njima nema rasprave. Mogu vas ne pustiti unutra bez ikakvog razloga i teško da će promijeniti svoje mišljenje. I držite se pubova u centru grada. Van grada ima onih koji su omiljeni irskim Romima i ne gledaju baš blagonaklono na strance”.
Prva destinacija u nizu bio je Porterhouse, smješten u legendarnoj Temple bar četvrti. Otvoren je 1996. godine i bio je prva dablinska simbioza pivovare i puba. Kao što sam mogao primijetiti, vole svoje stilove nazivati najboljima u svijetu. Tako za svoje prvo pivo kojeg su iz šale i nazvali Weiserbuddy tvrde da je bio najbolji lager na svijetu. Isto tako, iznad ulaza u glavni šank nalazi se natpis: “Welcome to the home of the world’s greatest Stout”. Ovdje se pritom misli na njihov Plain Porter, osvajača dvostruke zlatne medalje od strane International Brewing Awards u sezonama 1998/99 i 2011/12.
Pub je prilično velik, što je iznenađenje s obzirom na to da nije odavao takav dojam u pogledu s ulice. Proteže se na dva kata. U sredini na “međukatu” nalazi se bina na kojoj nastupaju glazbeni sastavi svaki dan u tjednu, dok je na samom vrhu prostor u kojemu se poslužuje hrana. Gotovo sve njihovo pivo koje sam imao prilike probati mi je bilo donekle podjednako. Na Untappd to bi značilo prosječnu ocjenu od 3,5. Eventualni odmak i ujedno meni njihovo najbolje pivo bio je Wrasslers XXXX Stout. Prženi slad, tamna čokolada i kava u aromi. U početku srednje slatkog okusa dok pred kraj do izražaja dolazi gorčina. Dobitak večeri.
Cijena pinte piva kreće se od 5 do 6,70 € .
Inače, Porterhouse u Dublinu ima četiri puba od kojega su tri pivska i jedan specijaliziran za kušanje viskija, dok u cijelom svijetu imaju ukupno osam lokacija, uključujući New York i London.
Radno vrijeme vikendom je do 2 sata ujutro, ali to označava samo prestanak sviranja glazbe, dok se ljudi uredno i dalje zadržavaju unutar puba, gdje se nesmetano i dalje toči alkohol i nakon radnog vremena.
Nakon napuštanja Porterhousea u sitne noćne sate upoznali smo takozvani ” taxi problem”. Naime, vikendom nakon zatvaranja pubova potražnja za taksijem prelazi njihovu ponudu, tako da je gotovo nemoguće naći ikoji slobodan. Ako slučajno jedan takav i prođe morate se izboriti za njega između pedesetak ljudi koji čekaju na potezu od stotinjak metara.
Drugi dan je donio nešto više vremena za istraživanje dablinske gastro ponude i dubljeg zalaska unutar Temple bar četvrti. Prvi u nizu bio je legendaran pub, hotel i restoran Oliver St. John Gogarty. Ne može se nešto pretjerano uzeti kao meritum u ponudi zanatskog piva, ali je veoma zanimljivo mjesto s tradicionalnom irskom glazbom koja vikendom počinje već od 13h. Moram li napomenuti da je velika većina domaćih ljudi u to vrijeme bila blago alkoholizirana?
Galway girl je legendarna irska ljubavna balada, a irska zanatska pivovara prepoznatljivog imena Galway Hooker u Gogartyju toči svoj Irish Pale Ale. Nažalost, ne pretjerano izražene arome, kao ni nekog prepoznatljivog okusa za jedan Irish pale ale. OK pivo, ali ništa pretjerano posebno. Kao i u svakom imalo turističkom pubu, najzastupljenije pivo na točioniku je Guinness.
Iduće odredište u Temple bar četvrti bio je The Norseman. Smješten u neposrednoj blizini legendarnog Temple bar puba, turistički možda najpoznatijeg dablinskog puba. Preko 20 vrsti piva samo na točioniku (OK, bilo je tu i nekih komercijalnih imena), prilično širok izbor viskija i u ovakvim objektima neizostavna hrana. U velikoj većini pubova u Dublinu zabranjeno je pušenje, tako da nikotinske navike morate obavljati na ulici ispred njih.
U The Norsemanu sam imao priliku kušati Elevation Pale Ale irske pivovare Wicklow Wolf. Relativno mlada pivovara osnovana od strane Quincey Fennellyja i Simona Lyncha 2014. godine. Elevation je American pale ale s aromom tropskog voća i citrusa. Možda malo prejaka karbonizacija u okusu također s tropskim voćem i nešto primjetnog okusa slada koji već u početku dolazi do izražaja.
Drugo kušano pivo bio je Guinness Nitro IPA. Već od prije sam vidio da nije pretjerano hvaljena, ali dao sam joj šansu. Vjerojatno bolje da nisam. Iako je korišteno pet hmeljeva: Admiral, Cascade, Celeia, Challenger i Topaz, oni su u potpunosti prikriveni. Vodenasto, neintenzivno, dosadno. Očito ovaj stil ne leži ekipi iz St. James’s Gate pivovare.
Namjerno sam u prvih nekoliko posjeta izostavio pubove možda najpoznatije irske zanatske pivovare Galway Bay Brewery, no oni dolaze na red u idućem nastavku.
