Off the beaten path: Prag – 2. dio: Zapad-Jugozapad

Kako je Prag rastao, privlačio još više ljudi, tako je počeo asimilirati i mjestašca sa svih svojih strana. 1974. je progutao, katastarski i više sela na svom jugu i jugozapadu. Mada u Pragu, život je često tamo i dalje seoski, ali grad se bliži, nova se stambena naselja grade i malo pomalo ih gutaju, te ostaju tek kuće i kućice među blokovima. Ali, kao i drugdje, gdje ima Čeha, ima i pivovara! Zaputimo se zato žutom linijom metroa u smjeru Zličína, izađimo na nekoj od stanica koje prosječan Pražanin iz centra ne zna imenovati i krenimo u novu pivsku avanturu Pragom!

PIVOVAR LUŽINY
brewpub, kapacitet 2500hl godišnje
Osnutak: 2013., proizvodnja od svibnja 2014.
Adresa: CO Lužiny – 3. kat, Archeologická 2256/1, Praha 5 / Praha 13 – Stodůlky
Radno vrijeme: Pon-Sub 11-23, Ned 11-22
Kako doći:
-metro, žuta linija (smjer Zličín) do stanice Lužiny, izađete na desni izlaz, OC Lužiny je pred vama
-autom, OC Lužiny ima parking besplatan 2 sata, dalje se naplaćuje 40kč

Ne bi to bilo predgrađe da nema šoping centar, a ne bi to bila Češka da barem jedan takav nema i pivovaru. Koncept pivovara u “mallovima” je znatno rašireniji u SAD-u, no Pivovar Lužiny je, po našim saznanjima, jedina takva pivovara u Češkoj! Za doći do nje morate se popeti na najviši, treći kat i i ući u nevelik prostor pomalo skandinavskog dizajna, s tankovima u prvom planu. Iako već na ulazu piše 5 dostupnih piva, najsigurnije je otići do točionika i vidjeti što na njima stoji – nigdje zapravo nema potpune liste. Premda na prvu ostavlja dojam tek generičkog malog modernog restorančića, tu su i veći donji kat i još veća terasa gdje se ugodnije smjestiti u toplijim danima.

Nominalno, pivovara je inspirirana i rock glazbom, te surađuju s (u Češkoj) popularnim bendom Doga, ali ipak rock uglavnom ne svira i nikakve reference osim plakata na putu za wc i terasu nećete vidjeti. Ta se suradnja s rockerima međutim da okusiti, kroz pivo Doga Beerstriker (6.1%, 38kč/0,5l). Sasvim pristojan, klasičan lager, lagan, biljne hmeljnosti s tom je cijenom (23kč za 0.3l također) svakako best-buy pivovare, i ne bi imao ništa protiv takvog čega na koncertima. Světlý Ležák 11° (4.5%, 37kč/0,45l) je klasični češki lager, krušan i cvjetan, mekan i ukusan, dok Lužinský Jantar (4.9%, 39kč/0,45l), lijepu krušno-voćnu sladnost pomalo narušava tupim gorkim finišem. Njihov je Polotmavý Speciál (5.5%, 41kč/0,45l), atipično, pokušaj njemačkog märzena, čist, finih laganih nota crnog kruha u okusu, ali grubo žitan miris mu nije išao na čast.

Uz njih, pivari Michál Novotný i Adéla Smetáková svaki mjesec izbacuju barem jedno sezonsko/specijalno pivo. Prvo sam imao priliku probati smeđi ale Oliver (6%), s američkim, francuskim i novozelandskim hmeljevima, pristojnog balansa sladnosti i hmeljnosti/gorčine, kuhan u dobrotvorne svrhe i u čast rođendana pivarovog sina. Uz njega, na zimu je bio i božićni tamni lager Vánoční Hvězda (5%), klasično sladan u svakom pogledu. Potom je došao Double Single Ale 1+1 (4.8%), SMASH (jedan slad i jedan hmelj) od vienna slada i chinook hmelja. Čiste sladnosti, krene s iznimnom voćno-agrumastom hmeljnosti prije nego što ga sasvim proguta ogromna gorčina (68 IBU). Jarovít (5.1%), proljetni jantarni ale s češkim i njemačkim hmeljevima, također ne oduševljava posebno, ali ni ne razočarava, za razliku od svibanjskog alea Šmidra (4.1%), gdje sve interesantne sladno-hmeljne note gazi gruba gorčina na kraju. Živa, lagano ljetno pšenično pivo od tek 3.35% alkohola, je svježa, fina i ukusna, ali Thirstkiller (3.25%), u teoriji lagani ljetni lager, je u praksi pretrpak da bi učinkovito ubijao žeđ.

Sve u svemu, pivari se još pomalo traže s modernim stilovima i specijalima, ali Lužiny se čini kao dobro mjesto za maknuti se od centra i turističke vreve, pojesti nešto tradicionalno i popiti sasvim solidan klasični lager uz to.

NA LOCHKOVĚ
brewpub
Osnutak: veljača-travanj 2016.
Adresa: Ke Slivenci 36, Praha – Lochkov
Radno vrijeme: 11-22
Kako doći:
-bus 120 s kolodvora Na Knížecí kraj Anďela do stanice Lochkov, pa par minuta pješice natrag
-autom, parking kraj pivovare je limitiran, ali se može naći po selu

Lochkov (čitaj “Lohkov”) je sedamstotinjak godina staro seoce koje je Prag “pojeo” striktno katastarski, jer, da bi došli do njega, morate proći i kroz šume i kroz polja… Ono što ga odvaja od ostalih takvih mjesta je činjenica da je tamo, do prije kojih stotinjak godina, bila stoljećima aktivna pivovara i kasnije sladorana. Prije 3 godine se, međutim, par stotina metara dalje od nje, tradicija pivarstva obnovila u selu – otvoren je Na Lochkově, klasična moderna pivovara-pivnica. Iako na selu, ne bi ni profesionalnošću ljudi ni dizajnom nimalo odskakala od onih u strogom centra grada, vrlo mirna kad sam je posjetio jednog popodneva, uz prijateljski nastrojene lokalce i valjda neizbježne hitove osamdesetih.

Ponos i dika ove pivovare je Lochkovská 11° (4.4%, 43kč/0,5l), izrazito elegantan i ukusan češki pils, limunasto-biljne hmeljnosti na čistoj sladnoj pozadini, a uz njega uglavnom imaju u isto vrijeme po 3 sezonska/specijalna piva koje kuha mladi pivar Daniel Müller (koji ima iskustvo s više pivovara sličnog profila). Najzanimljivije je bilo najlakše pivo – Cykloosma 8° (3.1%, 39kč/0,5l). Evidentno izrazito lagano polutamno pivo, ali opet punih nota tamnog kruha te nešto hmeljnosti što mu daju vital i harmonie hmeljevi. Spodňák 12° (5%, 46kč/0,5l) je izraženim kvasnim te pomalo agrumnim hmeljnim notama nekako bliži slovenskim, pa nekoć i hrvatskim lagerima iz malih pivovara, nekako u sjeni jedenáctke, a zadnji specijal je bila Černá pšenka 14° (6%, 55/0,5l), jako crno pšenično pivo, dunkelweizen koji nije nimalo opravdao cijenu, gdje je kvasac, činilo se, radio sve osim onog što je trebao. U tankovima je dozrijevala u tom trenutku Ipička 13° – njihov india pale ale. Cijene hrane su bile sasvim pristojne, ali velika udaljenost od centra (do sat vremena putovanja) znači da se na izlet tamo možda i ne isplati previše ići, osim ako niste na duže vrijeme u gradu. Na Lochkově je bilo bolje i ugodnije mjesto od mnogih bližih, radi čega ću se vjerojatno vratiti.

• 

• 

PIVOVAR REPOŘYJE
brewpub
Osnutak: 1.6.2018.
Adresa: K Tržišti 14, Praha – Řeporyje
Radno vrijeme: Pon-Sub 11-23, Ned 11-21
Kako doći:
-metro (žuta linija) do stanice Luka, bus 174, 246 ili 352 do stanice Řeporyjské náměstí, pa par minuta pješice natrag
-autom, postoji parking u dvorištu pivovare

Za razliku od Lochkova ili Třebonica, selo Řeporyje se već spojilo fizički s Pragom, ali zadržalo je, barem u centru, originalni karakter. Tamošnja se lokalna pivovarica smjestila u nekadašnjem kinu.

Prilično moderna dizajnom, ali i izletima u stilove nekarakteristične češkoj tradiciji, jedna je od najmlađih u gradu – tek godinu dana stara – ali je pokupila i neke malo “preklasične” karakteristike čeških gostioničkih pivovarica. Na primjer – šećerastu glazbu osamdesetih i par stolova iritantno preglasnih pripitih ljudi, te pomalo… specifičnu poslugu. Tetovirani konobar je izignorirao moju narudžbu i donio mi pola litre njihovog 12° svijetlog lagera Prefunda (4.2%, 37kč, 0,5l) – jer…razlozi?, usput forsirajući da naručim hranu, što nisam. Jebiga kume, jeo. Cijene su, međutim, izgledale dobro. Međutim, brzo sam mu oprostio bahatost, Prefunda je bila u odličnoj formi – fantastično pitka, velike češke hmeljnosti uz fino krušno tijelo nadopunjeno i bavarskim sladom. Uz nju imaju u stalnoj ponudi još i 10° svijetli lager zvan Vilda (3.2%, 34kč/0,5l), 12° Polotmavý Ležák i 14° Tmavý Speciál (oba 5%, 37kč/0,5l) – redom povoljna piva, ali radije sam išao po specijale. Jako prezauzeta mlada dama, koja je u tom trenu solirala iza i ispred šanka, mi je donijela 13° Tamerican Cascale (5.2%, 45/0,5l), fin dvostruko suho hmeljen american amber ale, baš lijepo izražene hmeljnosti na bombonastom sladnom tijelu. Nije mi teško palo ni to što ga je u gužvi i drugi put donijela, ne saslušavši mi narudžbu. Iza toga mi je ipak došao 16° Hoppy Berry Shake (5.8%, 45kč/0,3l) – njihov “milkshake IPA”. Pokušaj barem. Fino, izrazito voćno pivo s malinama, kupinama, borovnicama i jagodama… nimalo IPA, ali, pa, fino. Konobarica nije navikla ni na to da netko/itko pije išta osim jednog te istog piva – bila je sva u čudu i jer želim uzeti za van pivo koje nisam pio, u ovom slučaju njihov Sváteční světlý speciál 14° (5%). Sasvim okej sladniji lager inače, slabiji od Prefunde.

Ako konobari i nisu iskusni, pivar Tomáš Mikulica je – pivo kuha od 1994. u svom Dvůru Chýně, a njegova je desna ruka pivarka Tamara Dolníčková, zaslužna za više speciala – uključujući dva najnovija – Cemetery Flowers 16° (Cascadian Dark Ale, 6.5%) i Moravian Praguer 12° (svijetli lager, 5.2%). U svakom slučaju, zanimljiv doživljaj i mjesto koje se svakako isplati posjetiti radi omjera cijene i kvalitete piva, bilo modernijih specijala bilo klasika. Standardnu ponudu ćete im teže naći u centru, ali specijali im se povremenu nađu u craft mjestima.

STAŇKŮV RUKODĚLNÝ PIVOVÁREK TŘEBONICE
minipivovara/brewpub
Osnutak: 3.2010.
Adresa: K Řeporyjím 4, Praha – Třebonice
Radno vrijeme: provjeriti na web stranici (www.pivovartrebonice.com). najčešće Pet-Sub 18-22
Kako doći:
-metro (žuta linija) do stanice Luka, bus 174 do kraja, pa minutu pješice natrag
-autom, ima parking vjerojatno po selu, možda i u dvorištu pivovare

Prilično aktivna pivovarica, nalazi se na starom poljoprivrednom imanju u seocetu na krajnjem istoku Praga, apsolutno “drukčija”, a opet jako, jako češka. Za doći do piva morate proći kroz dvorište imanja te ući kroz neoznačena vrata, proći kroz kuhinju da bi se našli u glavnoj prostoriji. Puna pivske parafernalije, ona otkriva ljubav vlasnika prema pivu, a uz nju tu je i slatka drvena terasica.

Na 4 se tamošnja točionika piva konstantno rotiraju, a još vas čeka barem desetak njih u plastici (75kč/1,5l) u hladnjaku do. Pivar David Staněk je kroz karijeru skuhao na desetke i desetke recepata (uz produkciju takvu da ponekad mora kuhati i u obližnjim Řeporyjíma), a rijetka se piva približavaju nekakvoj stalnoj postavi. Sva su, barem ona koja sam probao kod njega, iznimno čista i pitka – i cijene su konstantne, 31-36 za 0.3l i 41-46 za 0.5l. Fakír 11° svijetli lager pokazao se savršenim pivom za početi nakon malo predugog truckanja metroima i busevima – klasičan, jako dobro izveden klasični češki pilsner bez greške, fine biljne hmeljnosti i krušaste sladnosti, možda tek mrvicu pregaziran, krasno ljetan. Ludmilu, njihovo 12° tamno pšenično sam probao već prije 8 godina, ali red je bio ponoviti. To gotovo kristalno bistro smeđe pšenično bilo je jako pitko, malo nestandardnih začinskih i voćnih nota, ali pristojno. Sherlock, 13° jantarni ale, hmeljnost je pokazao samo s nešto gorčine u završnici, ali je ukusna sladnost s notama karamele i grožđica postala praktički kolač, bez gubitka pitkosti. Na kraju se i zlatni ale belgijskog samostanskog tipa 13° Feldkurát pokazao ugodnim iznenađenjem – kvasac mu je dao delikatne note kruške na okusu i mirisu, fino uklopljene u sladnost. Kako fina lokalna pivo belgijskog tipa i nisu svakodnevna pojava, uzeo sam za ponijeti i njegovu još lakšu verziju – 11° Ministranta. Koliko god dobar bio doživljaj, rijetki će stići potegnuti do tu, što zbog udaljenosti, što zbog radnog vremena, ali da se iskombinirati s posjetom Pivovaru Řeporyje. U najgorem slučaju, třebonicka piva možete probati na glavnom trgu u Řeporyjíma, u kavani Na náměstí.

• 

• 

PIVOVAR KAIL
minipivovara
Osnutak: prosinac 2017
Adresa: Strakonická 100, Lahovičky, Praha – Lahovice-Zbraslav
Radno vrijeme: /
Kako doći:
-nema posjeta koliko znamo, nominalno autom ili busevima 129, 241, 318 ili 321 s kolodvora Smíchovské nádraží

Premda gotovo dvije godine stara, pivovara Kail, smještena sasvim južno, u zaseoku uz cestu prema Přibramu, tek se nedavno počela više pojavljivati u javnosti. Samu se pivovaru ne može posjetiti ali, tehnički, u centru ima jedan stalni “outlet”, u restoranu Času Dost u sklopu Muzeja dekorativnih umjetnosti, kraj Rudolfinuma. Nažalost, i njihov Alfa Ale 12 (59 kč/0,5l) ni Crystal Ale 11 (48kč/0,5l) nisu bili u dobrom stanju tamo, puni tehničkih grešaka. Na festivalima po gradu piva su prezentirana u boljoj formi – Osma, lagani ale od 3.3% je na kraju “nastradao” zbog prevelike gorčine, ali je Luďan 11°, kako kažu, zlatni ale odležan kao lager, pio sasvim pitak i balansiran. Nestandardna u tome što najčešće radi aleove – a opet ne premoderne, tek treba pokazati što stvarno može, ali nadamo se da će ubuduće još više pokazati napredak. Do tada će biti zanimljivi mahom samo kao rijetkost.

ZAKLJUČAK I OSTALO:
Stigli smo do kraja pregleda pivovarica u ovom, mahom izrazito neturističkom dijelu Praga. Od modernih do tradicionalnih pivovara, s nekim odličnim pivima, ali i nekim užasnim (ne u češkom smislu riječi)… ima svakako svega. Uz već napisano, valja spomenuti dva mjesta. Prvo je Pivovarský Dům Chýně, jedna od prvih post-komunističkih pivovarica u Češkoj, nalazi se odmah van granica Praga, na 20 minuta vožnje busom 345 ili 358 istočno od metroa na Zličínu, ali nažalost privremeno radi rekonstrukcije ne proizvodi svoje pivo, već samo nudi Falkenštejnova piva. Drugo je i najbolji pub u ovom području – U Prince Miroslava (K Vodojemu 4), na stanici Laurová (tramvaj 7) koji uz gotovo 20 točionika i jako dobre cijene ima često i koncerte. Nasumičnog ponedjeljka kad sam posjetio UPM, ugodno me je iznenadila grupa koja je svirala rock sedamdesetih!

U idućem ćemo nastavku otputovati autobusom iz Praga 5 malo na sjever, do sjeverozapada Praga i mjesta blizu zelene linije metroa. Na zdraví!

MARKO OŽEGOVIĆ